Skoro sam nasjeo
Zvoni telefon, vidim logotip Revolut banke na ekranu. Poziv preko Zoom-a. Čudno, ali prije mjesec dana sam prošao kroz proces otvaranja računa i čekao sam njihovu verifikaciju. Poziv me nije iznenadio.
Pričam s agentom i sve djeluje legitimno. Želi verificirati podatke da mi aktiviraju račun, i pošalju karticu. Ali prije, potrebni su mu podaci trenutne banke.
Recitira mi prve znamenke trenutne kartice i traži me da završim. Pitam ga kako mogu znati da je legitiman poziv iz banke, a ne spam. Djelovalo je kao da je upoznat s mojim slučajem.
Zatim me pitao koja je zadnja transakcija. Odgovorim... Koji je točan iznos na kartici? Postavljam pitanja, pokušavam biti siguran da je stvarno agent Revolut banke.
Kako razgovor napreduje, postajem sve više sumnjičav. Osjećam da druga strana gubi strpljenje. I ja također.
Tvrdio je da mora verificirati banku i stanje na računu. Pazim da na kartici nema značajne svote jer je koristim online, pa sam odlučio podijeliti i iznos. Nisam to vidio kao značajan rizik, iako mi je tijelo govorilo: "bježi!".
Pitanje na kojem je izgubio svoj "cool" je kad sam odbio dati one tri validacijske brojke na poleđini kartice (CVV2). Tada mi je bilo potpuno jasno da se radi o pokušaju krađe - ima broj kartice, iznos na računu, samo mu nedostaje CVV2.
Bio je uporan. Rekao sam mu odlučno da CVV2 neće dobiti. I bam! Prekinuo je poziv. A ja zbunjen vrtim unazad što se dogodilo... Tek tada sam shvatio koliko je priča bila dobro posložena.
Spameri postaju sve sofisticiraniji. Ovaj put, okolnosti su se poklopile i skoro sam ja nasjeo. Imao sam sreće. Suosjećam s onima koji nisu.