Dean

16.12.2025 / 06:16

• Permalink

“Mudar čovjek može naučiti više iz glupog pitanja nego što budala može naučiti iz mudrog odgovora.”

— Bruce Lee

Youtube

Dean

09.12.2025 / 11:40

• Permalink

Bio sam na jednom eventu, a djevojka je pjevala: "Volim te, trebam te." Odmah mi se upalio unutarnji alarm.

Iako zvuči romantično, ta poruka nosi ideju da mi nedostaje neki dio koji partnerica treba popuniti.

Kad ne gajimo ljubav prema sebi, djelujemo iz dječje potrebe za "spasiteljem", u nadi da će nas druga osoba ispuniti, smiriti, popraviti.

Istinska ljubav ne dolazi iz potrebe, nego iz cjelovitosti.

Zrela ljubav pjeva: "Volim te. Biram te."

A možda je pjevala sebi. U tom slučaju - bravo! 👏🏼

Dean

04.12.2025 / 07:29

• Permalink

Uzmimo situaciju kad kažemo nešto glupo u krivom trenutku, osjetimo sram ili samo udarimo malim prstom u rub ormarića.

Takvi trenuci često pokrenu lavinu unutarnjih reakcija. Ono što se tada javi nisu slučajne misli nego glasovi - obrasci koje smo pokupili kroz život. Neki su automatski, neki svjesni, neki tek u nastajanju.

Možda ćeš se prepoznati u nekome od njih.

1. Glas ranjenog djeteta

Glas: "Joj… opet sam pogriješio. Što ako me odbace? Možda stvarno nisam dovoljno dobar."

Ovo je najtiši glas u nama - onaj koji se boji, skriva i traži sigurnost. To je dio koji je nekad bio povrijeđen, posramljen ili neshvaćen.

Ovaj glas ne traži analizu, nego nježnost i osjećaj: "Tu sam. Siguran si."

2. Glas kritičara

Glas: "Kako sam to mogao reći? Baš sam glup. Što će drugi misliti?"

Ovo je glas iz djetinjstva - glas odraslih koji smo internalizirali. Vanjski kritičari nestanu, ali unutarnji ostaje.

3. Kritičar kritičara

Glas: "Znam da se ne bih trebao ovako osuđivati. Zašto to i dalje radim? Zar nisam ništa naučio?"

Ovo je trenutak svjesnosti. Znamo što bi bilo zdravo, ali još nemamo kapacitet da tako i reagiramo.

4. Glas razuma

Glas: "Okej, dogodilo se. Svi ponekad kažu glupost. Preživjet ću. Ajde, pusti to."

Um pokušava riješiti emociju logikom. Pomaže kratkoročno, ali ne donosi mir - jer zapravo bježimo.

5. Glas unutarnjeg roditelja

Glas: "Da, neugodno je - i to je okej. Diši. Ostani tu sa sobom. Što mi sada treba?"

Ovo je glas nježnosti. Javlja se kad imamo više prihvaćanja i sigurnosti u sebi.

6. Bez mentalne gimnastike

Glas, ili više osjećaj: "Volim se. Biram nježnost."

Nema unutarnjeg sukoba. Nema objašnjavanja. Samo prihvaćanje i regulacija. Unutarnji roditelj prirodno preuzima volan.

Naša reakcija otkriva gdje smo - koji glas je trenutačno najglasniji. Ne postoji "krivi" glas. Samo dio nas koji traži nježnost, pažnju ili prostor.

Prepoznaješ li svoje glasove? Jesi li ponekad grub prema sebi?