Perfekcionizam nije vrlina
Prije 25 godina, kad sam tek počeo programirati projekte za klijente, skoro bih završio projekt kad bi mi sinula ideja "može bolje!". I krenuo bih ispočetka.
Što će klijent reći? Vrijedi li proizvod novca koji mi plaćaju? Je li komplicirano za korištenje? Može li jednostavnije, čišće, brže? To su samo neka pitanja koja su mi proizvodila nemir. I vodila me u burnout.
Shvatio sam da je perfekcionizam strah od kritike, od "nisam dobar" maskiran kao visoki standard. Nastaje vrlo rano, kad smo kao djeca naučili da smo uvjetovano dobri. Tada je to bio inteligentan sistem preživljavanja. Danas nas blokira u napredovanju.
Cijeli sistem, a naročito društvene mreže, taj osjećaj neadekvatnosti pojačavaju i propagiraju kao vrlinu, a marketing vješto iskorištava. Zato izbjegavam društvene mreže.
Danas se još uvijek borim s tim osjećajem. Razlika je što sam ga svjestan. Podsjećam se da ono što radim nije "ja". Nije osobno. Težim zdravom standardu - "dovoljno dobro".
Napredak je bitan, ne savršenstvo. I još važnije, da je griješiti i potom ispraviti - normalan proces. Nažalost, ponekad to zaboravim.