Moj algoritam je mir
Davno je to bilo, prije 20-tak godina. Facebook je tek postao "in". Nisi mogao popiti kavu a da netko ne kaže: "Imaš Facebook?"
Sjećam se, idem s prijateljem niz ulicu, i ususret prolazi zgodna djevojka. "Mi smo frendovi na fejsu", kaže on onako usput.
Zbunjen sam. "Ali niste se pozdravili. Niti pogledali?" On slegne ramenima: "Pa tako je to. To je Facebook. S većinom si frend samo online."
Nije mi imalo smisla biti "prijatelj" online, a prolaziti jedno pored drugog kao stranci. Djelovalo mi je lažno. I prazno. Odgodio sam Facebook do daljnjeg.
Vrijeme je prolazilo i mreže su rasle. Neki su našli rodbinu, neki stare prijatelje, neki posao. Neki su tražili ljubav, neki seks. Za mene je i dalje ostao "Fakebook".
Onda je došao Instagram. Fotke - to mi je zvučalo bolje. Napravio sam profil i počeo uploadati. A onda bih se uhvatio kako se pitam: "Za koga ovo radim - za sebe ili druge?" Gledao bih tuđe slike i njihov "vidi kako je moj život super". A zapravo me nije briga gdje je tko bio. Instagram - adio.
Zato sam sada napravio ovaj web. Moj prostor. Moja pravila. Moj algoritam. Bez tuđih života. Bez buke i uspoređivanja. Bez fejk prijateljstava.
Društvene mreže imaju dobre i loše strane. Ovisi kako ih koristiš. I ja ponekad prolistam Reddit - čisto da vidim "što ima". Ali kad osjetim da moram, stanem. To mi je znak da sam previše u glavi, premalo u tijelu. Rješenje: dah i priroda.
Ovo je samo moj pogled, ne namećem ga nikome. Ako ikada otvorim profil, bit će zbog posla. A možda s vremenom promijenim mišljenje. Možda sam samo staromodan i više cijenim kontakt uživo.
Kakvo iskustvo imaš ti s društvenim mrežama? Jesu li za tebe više pozitivne ili negativne?